среда, 29. април 2015.

Kada se ja zaljubim



Najlepše je, kako kažu stariji, biti zaljubljen. Pogotovo u našem „ludom” dobu. Nije lako biti tinejdžer, priznajem. Toliko obaveza u školi, toliko obećanja lopti, a tek ljubav ... Ovo je zaista jedna veoma diskutabilna tema. Teško da ćemo mi ovo skoro završiti.
Zaljubim se ja tako, U jednog plavookog, visokog momka. On mene gleda, ja kao devojke od pre 100 godina, sramota me da ga pogledam. Drugarice me pitaju pa bre kad ćeš da mu više dati do znanja da ti se sviđa, a ja kao muva bez glave, ne znam gde sam. Najsmešniji deo cele priče je da što on ima neki čudan nadimak, ja prvo nisam znala kako se zove pa sam išla do nekog lista na kome se on potpisao da vidim kako se zove jer mi je iskreno, prvo bilo glupo da pitam njegove drugare kako se na zove. Što bi današnji klinci rekli „bedak”. Možda bi oni shvatili a i mene je bilo blam. Ni nadimak mi nije jasan, ali okej. Tako ja vidim kako se on zove i iskreno, iako smo išli sedam godina u istu školu nije mi bilo poznato da to ime pripada baš njemu. I tako su dani prolazili, mi smo se sve više i više družili, i ja sam shvatila da sam se zaista zaljubila do ušiju. Onda je došlo do toga da si me pozvao da idem sa njim i njegovim drugarima da sedimo u školi. Celi dan sam razmišljala da li da dođem, šta da obučem, u koliko da dođem, Da li da dođem? Jao, hiljadu misli u jednoj maloj glavici. Deset minuta pre okupljanja sam bila sigurna da neću da dođem, onda me je pozvala njegova drugarica i rekla da moram da dođem, da ne želi da čuje izgovore. Spremila se za 10 minuta, haha, bila sam baš zanosna. Doša sam tamo dok su noge išle nazad. Klecala su mi kolena kada sam ga videla. Bio je tako lep! Te njegove plave oči su me definitivno očarale! Ah, kada se samo setim. Lepi su da dani bili, a onda si otišao, još te čak ni ne viđam ...
Čudan je ovaj svet u meni, kad sve požuti i porumeni. Zaljubim se, promenim se, odljubim se i shvatim ko je zapravo bio onaj koga sam obožavala. Celi život biram neke blesave likove, valjda će se to u bliskoj budućnosti malo promeniti. Totalno se zbunim kada me pogledaš u oči, kolena klecaju i glas nestane. Ali znaš, sve to vredi jer je osećaj da sam voljena neprocenjiv.

1 коментар: