среда, 1. фебруар 2012.

Odnos prema zeni, zivotu i otadzbini u poeziji Alekse Santica, Jovana Ducica i Milana Rakica




Aleksa Santic,Jovan Ducic i Milan Rakic su jedan od najvecih i najboljih srpskih pesnika sa pocetka 20. veka . Stvaralastvo Alekse Santica pripada tradicionalizmu u okviru srpske moderne, Jovana Ducica srpskom, dok poezija Milana Rakica pripada modernistickoj tendenciji. Najcesce su pisali ljubavne , elegicne, socijalne i rodoljubive pesme.
U pesmi ,,Moja otadzbina” Aleksa Santic saoseca se sa bolom svoga naroda koji pati jer je porobljen. Kaze da ne place samo sa bolom svog srca vec ga bole sve rane njegovog naroda I zbog toga i njegova dusa pati. U njegovom srcu stoje velike patnje i muke I svaku kap krvi koju neprijatelj prolije on dozivljava kao sopstvenu ranu. U sebi oseca ogromnu tugu miliona ljudi I svaka suza i uzdah odisu njihovim bolom. On porucuje citaocima da gde god je neka srpska dusa tu je I njegova otadzbina dom i ognjiste.
Milan Rakic nas u pesmi ,,Nasledje” podseca na nase slavne pretke koji su dali zivot za slobodu zemlje. Istice da i u njemu postoji njihov trag kaze da njihova krv i u njemu tece. Nove generacije nikada ne smeju zaboraviti proslost naseg naroda niti muke i stradanja kroz koje su prosli da bi nama obezbedili bolju buducnost.
Gledajuci prelepi ,,Zalazak sunca” u istoimenoj pesmi u Jovanu Ducicu se javlja slika neke nepoznate zene. Ona je usamljena, bleda i tuzna. Sedi u senci gora i misli na pesnika. Ona mu je verna kao ,,samrt” dok cezne za njim. Ali ako bu mu neko rekao da nije tako svi njegovi snovi bi se rasturili. Pesnik je u vecnoj potrazi za ljubalju ali onu savrsenu uspeva da pronadje samo u svojim vizijama.
U pesmi ,,Dolap” Milana Rakica vranac simbolizuje zivot ispunjen nemastinom, u kome covek nema mogucnosti za napredak, zadovoljstvo i srecu. Pesnik se poistovecuje sa vrancem. Dok je bio mlad, pun snage I volje, pokretala ga je nada u bolju buducnost. Ali kako je vreme odmicalo, nista se nije menjalo ali snovi su ostali isti. U njemu su se javljale misli bunta ali ni to nije bilo dovoljno snazno. Pesnik jedinu nagradu za sve zasluge vranca vidi u nebu i u mracnoj raki koja ce mu podariti vecni mir.
Poezija ove trojice velikih pesnika nas podseca na podvige nasih predaka, njihove zrtve za dobro buducih pokoljenja. Uci nas da ako ne uspemo da pronadjemo istinsku, savrsenu ljubav nadoknadicemo je sanarenjem, mastanjem i vizijama. Uverava nas da posle teskog i mukotrpnog ovozemaljskog zivota, dolazi svetlost koja dopire sa neba i vodi nas u veliku srecu.


Svako korišćenje materijala sa ovog bloga u ne školske svrhe, smatraće se piraterijom i ugrožavanjem autorskih prava, koje za sobom mogu povuci krivično pravnu odgovornost.

6 коментара: