tag:blogger.com,1999:blog-47203761307043014832024-03-13T18:15:12.647+01:00Sastavi iz srpskogsastavi iz srpskog, srpski jezik, pismeni zadatak, pismeni iz srpskog, literarni radovi, sastavi na temu ljubavi, prijateljstvo, sastavi iz engleskog, prepricane lektire, knizevnost, maturski rad iz srpskog, srpskiFreddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.comBlogger249125tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-54651242164030967842017-04-01T11:21:00.002+02:002017-04-01T11:21:37.142+02:00Maštam o svojoj budućnosti<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-7FcI_3am_2A/WN9xHE1rYNI/AAAAAAAAEco/1CJGDG4U9wUuUXJ1BBZmVJn00T9xYm3qgCLcB/s1600/worldd.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="180" src="https://1.bp.blogspot.com/-7FcI_3am_2A/WN9xHE1rYNI/AAAAAAAAEco/1CJGDG4U9wUuUXJ1BBZmVJn00T9xYm3qgCLcB/s320/worldd.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Kako bi svaki čovek lakše prolazio kroz život mora imati snove kojima se nada i kroz koje proživljava sve ono što želi.</span></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Ah, ti pusti snovi... Neki razmišljaju i na taj način, ali ja mislim da su snovi i maštanja o njima veoma bitni. Ako ja želim nešto da ostvarim, moram i da razmišljam o tome, a ponekada i da moje ideale veličam, čak i gde nije preko potrebno, zato što je to vera u sebe.</span></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Maštam o svojoj budućnosti, ali vrlo realnim pogledom na svet. Želim da ostvarim ono što je u mojoj mogućnosti i da nadograđujem sebe kao ličnost, jer to nikada nije na odmet. Uvek ima mesta za više, ali je ponekada i ovo dovoljno za jedan normalan život. Maštam o tome da priuštim sebi i svojoj porodici sve što nam je potrebno, da završim željeni fakultet i nađem prigodan posao. Neko bi rekao da su to prosečne želje. Možda i jesu, ali ja baš i nisam neki idealista po prirodi.</span></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Moje maštarije odigravaju se često, tik pre nego što ću zaspati. U njima obigravaju sve moje potajne želje koje me podstaknu na razmišljanje i daju mi veću motivaciju. Želim da ostvarim sve što mi je bitno i da se moj život pretvori u jedan divan san na javi. Živopisne slike su tu i ničega mi ne fali u tome, već ponekad skrenem sa tog puta i uopšte ne razmišljam o budućnosti. Nekada mislim o njoj, nekada ne.</span></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Uticaj mojih roditelja i okoline igra veliku ulogu u tome, mada pokušavam da usredsredim misli na ono što mi je potrebno ne bih li i ja jednog dana doživela taj čuveni „uspeh u životu“. </span></div>
<span id="docs-internal-guid-c5698dae-28d1-b4f3-3dfc-5525659d89dd"></span><br />
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Treba imati snove, treba razmišljati o tome stalno i podsticati se podsvesno da stremimo ka njima. Bitnost svega je da ipak na kraju životnog puta zadržim tu neku dobrotu i da ne pokleknem pred lošim stvarima jureći ka uspehu. Svojoj odrasloj verziji sebe želim da jednog dana kažem: „Tvoji snovi nisu bili uzaludni, uspela si“.</span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com16tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-19471974317201426272017-04-01T11:19:00.002+02:002017-04-01T11:19:38.547+02:00Ljubav pobeđuje sve<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-rgZyXM6P4Zw/WN9wps_mRtI/AAAAAAAAEck/dXkIqLfHLLIMKe5d6iawcXsOgAoytDo_ACLcB/s1600/ass.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="167" src="https://1.bp.blogspot.com/-rgZyXM6P4Zw/WN9wps_mRtI/AAAAAAAAEck/dXkIqLfHLLIMKe5d6iawcXsOgAoytDo_ACLcB/s320/ass.png" width="320" /></a></div>
<br />
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Ljubav, kako to gordo zvuči... Sa koliko osećajnosti izgovaram tu reč jer samo ta reč ima moć da uzdrma moje telo. Jedna tako kratka reč, koja pokreće najsnažnija osećanja. Osećanja koja ljude mogu izlečiti, ulepšati im neki tmuran dan.</span></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Ne može se jedna pesma izrecitovati, niti se jedna priča ispričati, a da nema dozu ljubavi u sebi. Ona je ta koja nas budi, još od malih nogu nas uči da poštujemo i cenimo ljude koje volimo. Kakvo samo srce može biti kada izgubi voljenu osobu. Beskrajno tužno i krhko, lomljivo na sve male prepreke u životu. Ali opet, da se i to izlečiti, opet tom istom ljubavlju, koja nas tera da budemo zahvalni na onome što imamo, na ljudima, na naš dar da smo živi i da je baš danas jedan lep dan.</span></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Čovek koji voli je onaj koji je zadovoljan i srećan, onaj koji mrzi je onaj koji je zavidan ili pun neke negativnosti koja mu ne treba. Treba se osloboditi toga i videće da je život tako lepši.</span></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Vekovima je ljudima jedna od najvećih inspiracija bila ljubav, u istoriji su se mnogi skrivali kako ne bi tu svoju ljubav platili životom. Danas je to drugačije, međutim ima nas raznih. Nizali su se događaji, koji su nam dali najveća dela današnjice i možemo spisateljima samo dati odu zahvalnosti zbog toga što nešto tako kvalitetno čitamo i što će nas to nešto možda i inspirisati.</span></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.3800000000000001; margin-bottom: 10pt; margin-top: 0pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Calibri; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Po mom mišljenju, ljubav može učiniti čudesa za koje ni nismo svesni, može pomoći ranjenima od nefizičkih bolesti da shvate da su vredni ovog života, može dati krila svakome ko joj to dopusti.</span></div>
<span id="docs-internal-guid-e3876ec7-28cf-ad6c-b605-4b018b380a7c"><span style="font-family: Calibri; font-size: 11pt; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Reklo bi se, da je to samo jedna reč, i možda za nekoga i jeste, ali sve što se izdešavalo u prošlosti joj je dalo snagu feniksa koji se diže iz pepela. Ona je tu da nas podigne kada padnemo, da nam pomogne i očisti naše srce, da nam pomogne da pobedimo strahove i uzdigne nas. Ljubav, koja pobeđuje sve.</span></span></div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-36351573684501239482017-03-17T12:50:00.000+01:002017-03-17T12:50:37.452+01:00Kakve su ti misli, takav ti je život<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-T6Im8Zj-fIU/WMvNiRU99XI/AAAAAAAAEcM/Zo18M06HqzYGHTwozTr99IN3W0LgjZ-GACLcB/s1600/mm.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://1.bp.blogspot.com/-T6Im8Zj-fIU/WMvNiRU99XI/AAAAAAAAEcM/Zo18M06HqzYGHTwozTr99IN3W0LgjZ-GACLcB/s1600/mm.jpg" /></a></div>
<br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Tok naših
misli može da nas odvede u neviđene svetove, da nam otkrije tajne koje nismo ni
znali da postoje, da nam otvori vidike. Naš um je nešto besprekorno sjajno i ja
mislim da to na neki način treba i da iskoristimo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Čitam,
čujem i slušam razne ljude koji govore da je caka u tome da pozitivno
razmišljaš o svemu. Donekle se i slažem, ali ne smatram da je ljudski uvek biti
srećan. Mi nismo roboti i ne pokazujemo samo jednu emociju, već dosta njih, a
tu se ubraja i tuga, ljutnja i razne druge koje nemaju veze sa pozitivnim
mislima. Međutim, ima nečega u tome kada kažu da su misli načelo našeg života.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Verujem da
smo mi sami krojači naše sudbine i da na neki svojstveni način razmišljajući
pozitivno možemo sebi više da pomognemo, nego da odmognemo. Kada smo zahvalni
za sve što imamo, umesto što nam sve smeta to samo može biti dobra stvar. Kada
unapred brinemo za neku stvar, za koju se ispostavi da i nije tako bitna, onda
to može samo da nam donese stres i ništa korisno u životu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Ljude koje
ipak nije briga ni za šta što se oko njih dešava, ne smatram pozitivnim
misliocima, već ljudima koji su odbacili probleme koji se samo nagomilavaju i koji
u stvari i ne znaju kako da ih reše. Bežati od nečega nije cilj. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Možda je
ključ svega, balans. Ne treba da budemo opsednuti kako treba da razmišljamo
stalno pozitivno jer to jednostavno nije moguće, ali ne treba ni da uvek budemo
kao pokisli miševi. Naravno, gde god je moguće treba ubaciti naš tok pozitivnih
misli. Mišljenja sam da su razmišljanja
o lepim stvarima itekako pogodnija za našu dušu od ovih drugih.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Konačnost
svega je da treba da budemo umereni, da usmerimo naše misli ka pozitivnom više
nego ka negativnom i to ne mora da znači da mi sad treba da imamo najbolje
uslove za sve. </span><span lang="EN-US">Ne, nego da budemo zahvalni za naše
postojanje i što imamo to što imamo. Tako se jedino može pronaći životna sreća,
jer ona polazi iz dubine naših misli i mi smo sami pokretači naše sreće.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-60035266892745419612017-03-12T19:28:00.001+01:002017-03-12T19:28:44.458+01:00Daljina i nepoznati prostori su moje neprekidne čežnje<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US">Široka prostranstva, daleke zemlje i sve
ono što nisam mogla videti me je oduvek privlačilo. Svet je pun različitih
kultura, velikih gradova i divlje prirode u čije bi srce volela da zaronim I istražim
sve što mogu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US">Svaki kutak ove naše planete nosi svoju
jedinstvenu priču ili legendu koja se prepričava vekovima unazad i prenosi s
kolena na koleno. Svaka kultura ima svoju posebnu karakterističnosti i
mističnost koju krije, svoja obeležja i ljude koji to poštuju i iznose na pravi
način. Volela bih da osetim tu energiju i da sve to vidim svojim očima, a ne
preko slika na monitoru. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US">Kao što bih volela da posetim razne
megalopolise i gradove i da uživam u njihovoj gracioznoj veličini,
fluorescentnim bojama koje noću još vise dolaze do izražaja, brzini koja ih
prati i pogodnostima koje samo takvi gradovi mogu da pruže, tako bih volela i
da udišem svež, čist vazduh sa nepokolebljivih planina, da istražim sve te šume
i prašume, sela koja za moderni svet nisu čula, da probam domaću hranu iz svih
krajeva sveta i da se šetam kroz mirisne vrtove bogate egzotičnim biljkama sa
kojima se nisam susretala. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US">Bogatstvo je pred nama, a nalazi se u samoj
prirodi, čistoj i netaknutoj u svojoj najlepšoj formi, u gradovima sa
neboderima koji paraju oblake, u različitim ljudima sa drugačijim pričama, u
svemu dobrom što je naš svet izrodio.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="EN-US">Sve moje čežnje za dalekim i nepoznatim
prostranstvima ne mogu stati na ovo parče papira, ali se nadam da će me život
kao oluju jednog dana odvesti do svih mesta za kojima žudim i da će mi to
ostaviti slatke uspomene kojih ću se rado sećati kada ostarim.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-44744463025791529412017-03-09T19:45:00.000+01:002017-03-09T19:45:34.685+01:00Zimska čarolija<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-waapZzkAoiA/WMGiyph8D3I/AAAAAAAAEb0/MM3Dh1_LrO0xd8PUHo035L-YHjakSiRhgCLcB/s1600/zima.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://3.bp.blogspot.com/-waapZzkAoiA/WMGiyph8D3I/AAAAAAAAEb0/MM3Dh1_LrO0xd8PUHo035L-YHjakSiRhgCLcB/s320/zima.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Stojim
pored prozora i posmatram tu igru zvezdastih, krupnih i sitnih pahulja,
posmatram već zabelele krovove, nasmejanu decu ozarenih lica, koja trčkaraju po
brdašcu, pored moje kuće, i igraju svoje zimske igre, staricu koja polako zaputila
ka svom toplom domu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Srce
u grudima igra i peva, sreća ne jenjava. Stigla je zima. Beli sneg me zove da
dođem, mami me u svoj ledeni zagrljaj. Od malena sam volela sneg, seća me na
bezbrižno detinjstvo i kada vidim ovu radraganu dečicu, kroz misli mi prođe
jedna malena ja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Uputila
sam se ka garaži i iz stare, prašnjave police vadim jedne oronule sanke. Ipak
će poslužiti. Prethodnih godina, nisam baš imala tu sreću da budem slobodna za
ovakvo vreme, jer su školske obaveze tu, a bile su i razne mećave. Međutim,
danas je divan, pravi zimski dan.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Sanke
su tu, raspust je tu, ja sam takođe tu i čini se da je sve potrebno tu. Sanke
se spuštaju, a ja osećam nalet adrenalina i neku dečiju, čistu sreću koja
blješti iz mene.Smejem se iz sveg glasa. Nisam ja stara, ali nemam više ni šest
godina i nisam se odavno ovako osećala.Odjednom, osetih udarac hladne grudve u
potiljak. Okrenuh se, kad se tu stvori moja drugarica koju odavno nisam videla
jer se preselila u inostranstvo. Pozdravile smo se, a u sebi razmišljam kako je
možda ne bih ni videla da nisam popustila pred zovom zime. Moja živahna
drugarica vratila mi je nostalgične uspomene na detinjstvo i dok smo se kao
mališani igrale, ispričale smo se za sve ove godine neviđanja. <o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Iz
mene isijava radost i divim se ovoj deci koja imaju toliko energije. Trudim se
i ja, da ih dostignem i nekako i uspevam. Zajedno sa drugaricom i još par
devojčica i dečaka pravim velikog Sneška Belića. Neki traže delove poput
kamenčića, dok neki valjaju grudve kako bi narasle u što veću glavu i telo
našeg Sneška. Svi se zabavljamo, smejemo i šalimoi oseća se ta posebna čarolija
u vazduhu. Oh, kako je samo lepo danas. <o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-81062397791879998612017-02-20T10:58:00.001+01:002017-02-20T10:58:56.465+01:00Željan sam drugačijeg sveta<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Koliko
samo duša pusto luta ovim svetom. Oni ne žive, oni samo rade i ne obraćaju
pažnju na svet oko sebe. Nemaju vremena da obraćaju pažnju na zlo koje hara
ovim svetom. Ko su te duše? To smo mi. Ljudi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Danas
su ljudska toplina i neka fina reč postale retkost. Toliko su retke da se
poneka d zapitam zašto je to tako. Zašto smo postali tako bezoćajni kao ljudska
vrsta, zašto samo prolazimo kroz život i kao stranci ne razmišljamo više da li
je nekome potrebna pomoć, nego oholim koracima koračamo bez osvrtanja. Pitanja
naviru, jedno za drugim, a odgovora na pomolu nema.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Razočaranje
me sustižesve dok se ne setih jedne strašne vesti. U našoj i okolnim zemljama
se pre nekoliko godina desila prirodna katastrofa u vidu poplave. Tuga i
siromaštvo još više su zazirali od tog dana. Ljudi su ostajali bez toplog doma,
deca bez roditelja i kada im se već činilo da za njih nema nade, spas se javio
u velikom odazovu ljudi sa strane. Svi oni su zajedno hteli da pomognu
nesrećnim dušama, koje baš ništa nisu bile krive,a pogođene su strašnom
nesrećom. Slala se pomoć u vidu novca, odeće, obuće i hrane, obezbeđivao se
smeštaj i sve to od strane običnih ljudi. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Jedan
loš događaj preokrenuo je našu svest i pomogao nam da uvidimo da nekada treba
da pomognemo, ali da li je neki loš događaj potreban da se mi setimo da postoji
ta neka urođena empatija i ljudskost u nama koja može i treba da se pokrene?
Verujem, da ponekad ipak jeste.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Neki
tračak nade se javio u meni i zvonkim glasićem mi rekao da možda nije sve
izgubljeno. Shvatam da u dubini naših
duša postoji ta ljudskost, međutim ona se možda izgubila zbog našeg brzog
načina života. Bila je tu, ali je duboko zakopana, jer niko ne želi da modernom
svetu predstavi svoju slabu stranu i saosećanje, misleći da će se drugi
podsmejavati. I tako većina ljudi razmišlja, sve dok se ovakve stvari ne dese,
a onda shvate da su pomoć i životi nemoćnih mnogo bitniji od ponosa.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-9704265318270499612017-02-13T19:59:00.001+01:002017-02-13T19:59:26.449+01:00Svrha<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Jutro
je. Dah im se ledi, a kosti se smrzavaju dok po tananoj, klizavoj i ledenoj
površini, puni pažnje koračaju ka cilju. Reka koju obasjava zubato sunce, već
nekoliko dana je poluzalađena i čini se da će tako ostati i dalje. Dva dečaka,
oprezno uspevaju da pređu preko tog, kako se njima činilo, velikog izazova. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Nijedne
životinje ni na vidiku, insekti u svojim rupicama, ali ipak oni snažno idu. Tog
dana, sijalo je sunce kao nikada do sada, za ceo ovaj period zime, a ipak bilo
je hladnije nego onih dana kada ga nije bilo. Hladno je i jedan govori drugom
da ogrne majušnog zeca kojeg su slučajno pronašli. Zec je, pak mirno spavao u
debeloj, krznenoj jakni koju je jedan od dečaka nosio. Lica su im bila rumena
od silne hladnoće. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Tek
odjednom, čuo se neki glas iz daljine. Drhtavim usnama, jedan od njih reče da
bi trebalo da provere šta je to, međutim drugi to nije želeo. Nekako se, posle
nekoliko minuta provedenih na jednom velikom kamenu dogovoriše da će, držeći se
zajedno proveriti šta bi to moglo da bude. Promukli glas, dolazio je iz daljine,
reklo bi se iz šume. Polako su išli, a glas je postajao sve čistiji, dok
najednom nije postao kristalno čist. Dozivao je upomoć. Potom, jedan od njih
koji nije držao zeca svom snagom potrča prema tom tajanstvenom glasu. Pratio je
avet koja je zapomagala. Ispostavilo se da
je to bio neki deda, koji se, tražeći svog odbeglog psa, okliznuo, pao i
tako ležao već satima bez pomoći. Brže bolje, dečaci ga podigoše i iako su tek
navršili jedanaestu godinu, oni se kao hrabri vojnici pokazaše. Bez muke,
hitrim su koracima išli ka gradu, pritom pazeći na povrede starca. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Stigoše,
tako blizu bolnice i tek kada su doktori zbrinuli starijeg čoveka oni ushićeno
pohrliše kući. Na umu im ostade jedna rečenica koju je on izrekao: „Svako dobro
delo se vraća, a vi ste draga deco, jedni od onih kojima će se to i više puta
vratiti, jer se čini da niste uradili ovo da biste da dobili nešto, već zato
što ste dobri u duši“.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">I
tako, u poodmakloj starosti, setiše se dva druga te rečenice iz rane mladosti i
nazdraviše svemu dobrom što ih je kasnije snašlo na ovom svetu.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-75090642687493929162017-02-06T13:53:00.000+01:002017-02-06T13:53:08.155+01:00Samoća<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-XnJRqTnYXdY/WJhxrzqLPeI/AAAAAAAAEbY/ZlKHt-Gsjegq8RMOeOZc9_MQaIW96RQpwCLcB/s1600/samoca.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="181" src="https://2.bp.blogspot.com/-XnJRqTnYXdY/WJhxrzqLPeI/AAAAAAAAEbY/ZlKHt-Gsjegq8RMOeOZc9_MQaIW96RQpwCLcB/s320/samoca.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Kroz
providan prozor, taman od mrklog mraka, sanjivim pogledom vidim uličnu
svetiljku koja gori i gori unedogled, ne bi li putnicima koji su se u ovo doba
zaputili negde, obezbedila svetlost. Sama u svojoj sobi, ova tišina me uvek budi na
razmišljanja, o spoznaji nečega o čemu sa mojim drugarima ne bih ni pričala. Ne
mogu više da spavam.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Nekada mi
je samoća potrebna, da se od svega odmorim i da sebe bolje razumem. To ne znači
da ja ne volim ljude oko sebe, naprotiv, već se ponekada loše osećam i to mi pomaže da shvatim zašto je to tako bolje nego što će ikada iko.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Gledam u
plafon, dok sam već duboko ušuškana u moj topli jorgan. Ne čujem ništa i ne osećam
neku posebnu emociju. Sve ovo se menja, kada utonem u svoja razmišljanja i onda
se javljaju razna pitanja. Zašto je svet nastao? Da li uopšte postoje
vanzemaljci? Koja je svrha našeg postojanja? Razna pitanja su tu, na koja ja
nemam odgovor, ali sutradan se setim toga i pokušam da istražujem više o tim
mojim čudnim pitanjima. Što više zalazim u temu, vidim da je sve kompleksnija,
ali zanimljiva. I možda ja nikada o tome i ne bih razmišljala da me nije
probudilo to blještavo svetlo i da nisam bila sama u sobi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Samoća je
zdrava, ona nas tera na pitanja kojih se inače ne bismo setili i otkriva nam
tajne o sebi. Tako mi spoznajemo sebe, jer svu svoju pažnju i usmeravamo ka
sebi, a ne ka nekoj drugoj osobi ili nekom problemu.<o:p></o:p></span></div>
<span lang="DE-AT" style="font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 11.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: DE-AT; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-bidi-language: AR-SA; mso-bidi-theme-font: minor-bidi; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: EN-US; mso-fareast-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Nadam se samo da normalna samoća neće biti
poistovećena sa onom strašnom samoćom gde smo sami na svetu, bez ikoga svog,
jer ne misli se na to. Treba nekada da se osamimo, jer će nam to pomoći i možda
ćemo se sutradan, posle dugog razmišljanja probuditi kao novi, preporođeni
ljudi sa drugim idejnim ciljevima i sa drugačijim pogledom na svet. Mi to i
možemo.</span></div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-55057363434180821362017-02-03T14:08:00.000+01:002017-02-03T14:08:29.426+01:00Ne sudimo prebrzo<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-Ux72hpJCyvs/WJSAyDymJkI/AAAAAAAAEbA/sWMt469TekEZw9IcVlMDaqo4Iw_GYJKHQCLcB/s1600/sud.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="183" src="https://2.bp.blogspot.com/-Ux72hpJCyvs/WJSAyDymJkI/AAAAAAAAEbA/sWMt469TekEZw9IcVlMDaqo4Iw_GYJKHQCLcB/s320/sud.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ne
volimo da nam sude, ali volimo da sudimo. Čudna smo bića, mi ljudi. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ljudska
je priroda takva, jer mi smo pre svega socijalna bića,volimo sve da znamo,
međutim ponekada treba da zastanemo i zapitamo se da li idemo predaleko sa
svojim osuđivanjima. Živeti u takvom okruženju ne pomaže jer društvo i okolina
oblikuju mladog čoveka u još jednog nalik njima. Na Balkanu je bitno znati o
drugima, a da li znaš za sebe i o sebi nije. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Mislim
da se polako menja svest našeg naroda, jer su sada ljudi više zauzeti obavezama
i nemaju toliko vremena za sitne i nebitne priče, takođe sve više se živi u
velikim gradovima u kojima ne poznajemo toliko ljudi. Ipak, lista razloga zašto
ne treba da sudimo drugima je ogromna, a ja znam da se sve svodi na jedno i to
je: „Niko ne zna tuđe muke“. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ne
mogu ja znati da li neki čovek plače na ulici zato što mu se desilo nešto lepo
ili mu se dogodila neka velika nesreća, pa tako ne mogu ni da sudim o njemu. Ko
sam ja da sudim, ko ste vi? Mi smo svi obični ljudi, tako različiti, a ipak
tako slični. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Sve
to je i zamorno i nekada ne shvatam poentu ljudi koji više o pričaju o životu
druge osobe, nego o svom. Ne možeš ti znati zašto je taj neko tako postupio,
jer ti jednostavno nisi on. Traženje
zamerki čak i u najmanjim stvarima je odlika nesigurnih ljudi, onih koji nisu
zadovoljni svojim životom. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Možemo
biti osuđivani zbog svega što nekome padne na pamet, zbog kilaže, izgleda, naših pogleda na život,
raznih odluka... Ali ne moramo dozvoliti da to i utiče na nas. Svet bi bio
lepše mesto, kada bismo svi zajedno pokušali da ga izgradimo, a ne da rušimo
razmišljajući o nama bezvrednim i ne tako bitnim stvarima. <o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ne
treba da sudimo jer nikada ne znamo šta neko nosi na svojim plećima već treba
da budemo plemeniti i pokušamo da mu bar malo olakšamo taj teret. Pomoći
nekome, zaista i jeste svrha svega.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-66900098295908354282017-02-01T10:33:00.000+01:002017-02-01T10:33:24.704+01:00Moja majka<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-woGgz1dOZJM/WJGrX7Da7uI/AAAAAAAAEao/lTYokMVwGXIihTojJ8nTzD_oZTYvVjzaQCLcB/s1600/mm.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://4.bp.blogspot.com/-woGgz1dOZJM/WJGrX7Da7uI/AAAAAAAAEao/lTYokMVwGXIihTojJ8nTzD_oZTYvVjzaQCLcB/s320/mm.jpg" width="286" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Mi koji smo
odrastali u zagrljaju tople majčine ljubavi koja nas greje i štiti od svi nedaća
se možemo nazvati srećnicima. Po mom mišljenju ne postoji niko ko bi se
žrtvovao za nekoga, kao majka za svoje dete. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Ako bi me
neko upitao ko je najbolja osoba koju znam, bez problema bih rekla da je to
moja majka. Nju niko ne može da zameni, ona je jedinstvena, heroina koja mi je
bila i ostala uzor. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Osoba koja
je spremna da uradi sve za svoju porodicu bez pogovora, koja svu ljubav i
pozitivnu energiju širi kao požarni plamen. Moja majka.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Poštovanje
koje osećam prema njoj ne može se iskazati rečima, ona je neko ko svakodnevne
izazove rešava kao od šale. Jednog dana kada dođe vreme i za mene da se
ostvarim u toj ulozi, nadam se da ću bar upola biti kao ona. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Svoju
porodicu ona više voli od sebe. Njena je ljubav jača od najjačeg zemljotresa,
veća od najvećeg okeana. Žena koja se sa svim problemima izborila kao neko ko
čuva svoje, kao lavica.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Kada sam
videla svoju majku kako je prvi put zaplakala preda mnom srce mi se raspalo u
paramparčad zato što nisam znala kako da joj pomognem i da li sam ja možda
kriva za njene suze... Ne želim da se to ikada više ponovi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Nostalgija
me nekada prodrma kada se setim mog divnog detinjstva i telo mi prožme jeza
kada razmišljam o tome da i ona stari sa mnom. Da, ne starim samo ja već i ona. Često razmišljam o tome kako želim da joj
obezbedim starost i kako bih volela sve vreme ovog sveta da provedem sa njom,
ali nekada mi obaveze ne daju baš puno prostora... Škola, treninzi, sve to ima
svoj uticaj, nažalost.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Osoba koja
je bila tu za mene uvek i koja je znala da prepozna moje lažne prijatelje,
osoba koja me nikada nije ostavila na cedilu. Njene </span><span lang="SR-LATN-RS">čedne ruke, koje su me
pomilovale i dale mi savet kada god mi je zatrebao, njene priče koje su na mene
ostavile dublji trag, nego svi svetski romani, njeno skromno srce koje je znalo
kada i šta treba da uradi da učini da se osetim kao najvoljenije dete na svetu.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Ona mi je
dala život, dala mi je sve što imam, a nikada ništa nije tražila zauzvrat.
Drago mi je što sam imala tu sreću da osetim tu neopisivu i rečima nedokučivu
majčinu ljubav i veoma sam zahvalna na tome jer znam da nisu svi srećni kao ja,
a bilo bi lepo da jesu. Ljubav i majka su reči koje meni predstavljaju isto.
Hvala ti majko.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com12tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-90251352353039592952016-12-15T20:30:00.001+01:002016-12-15T20:30:52.924+01:00Kad čovek ima ljubav, ima sve<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-Xz8GNF3bdq4/WFLvUlkz4aI/AAAAAAAAEZ8/hQ2JkMUBqwAwfqnVQCDbTBT_9whJ7_GKACLcB/s1600/sdlov.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="255" src="https://3.bp.blogspot.com/-Xz8GNF3bdq4/WFLvUlkz4aI/AAAAAAAAEZ8/hQ2JkMUBqwAwfqnVQCDbTBT_9whJ7_GKACLcB/s320/sdlov.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Magija
ljubavi je toliko jaka, da može rastopiti i kameno srce. Različite vrste
ljubavi nas obasipaju sa svih strana, a svaka nam na svoj, jedinstveni način
začinjava život. Možemo se smatrati srećnim ljudima ako je doživljavamo
svakodnevno.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Nekada
druge emocije poput ljutnje, besa, mržnje i ljubomore mogu da nadvladaju nad
našom dušom i da i mi postanemo takve osobe ispunjene gnevom, pohlepom, gladni
svega i svačega. Međutim, tada nećemo biti srećni, već ćemo padati u tamu naše
podsvesti poput uvelog cveća.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ljubav
ima moć da razbije i najtvrđi zid, rastopli najhladniju zimu i unese toplotu
tamo gde je davnih dana nestala. O velikim ljubavima pisane su pesme,
prepričavane priče i ona je oduvek bila nepresušni izvor inspiracije raznim
umetnicima. Ne mora se to odnositi samo na ljubav između jednog para, već i na
roditeljsku, ljubav prema bratu, sestri i
razne, druge vrste... Svaka ljubav je dobra za telo i duh, za rast naše
ličnosti i svaka je posebna. Svaka nas čini onim što jesmo i jača nas da
snažnije koračamo put životnih staza. Puno toga može se desiti, ali ljubav
bližnjih osoba ostaje zauvek. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Nevidljiva,
a jaka, energija ljubavi oseti se u vazduhu. Ona nas potkrepljuje i hrani za
nove pobede. Ona nam unosi svetlost i tračak nade kada smo tužni, kada mislimo
da nema izlaza, ona je tu da nas podigne i pomogne nam da uspemo. Zbog ljubavi,
ljudi rade ono što im inače ne bi ni palo na pamet, oslobađaju se okova koji ih
sprečava da uvide svoju okolinu i uspevaju u tome zato što im volja i jaka
ljubav prema određenoj osobi ili prema nečemu pomaže da guraju ka boljitku.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ne
treba potcenjivati snagu te snažne emocije i misliti da ona nije toliko bitna.
Svakome je potrebna i svako će se bolje osećati ako ima nekoga uz sebe ko ga
voli, ceni i veruje u njegove sposobnosti. To će dati i dodatnu motivisanost za
nova ostvarenja. Ljubav pokreće svet, a svet pokreće nas. Prema tome, ljubav
pokreće nas i treba da je cenimo dok god je imamo.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-6762555743121517062016-12-13T08:10:00.000+01:002016-12-13T08:10:03.857+01:00Imati i nemati<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-xiz-J5oLvNk/WE-ewH5dfJI/AAAAAAAAEZk/S3xEAIitAYksBthIhOCq5oSOwPuemeZYgCLcB/s1600/asd44.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://4.bp.blogspot.com/-xiz-J5oLvNk/WE-ewH5dfJI/AAAAAAAAEZk/S3xEAIitAYksBthIhOCq5oSOwPuemeZYgCLcB/s320/asd44.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Kada
nešto izgubiš, tek onda shvatiš njegovu vrednost. Koliko je nekome nešto
vredno, ne može se izmeriti, zato što su različitim osobama različite stvari
bitne. U svemu što imamo, treba maksimalno uživati jer nikada ne znamo šta nam
sutra donosi i da li će nam to nešto biti oduzeto ili ne.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ljudi
koji su imali nešto njima dragoceno, a onda kao na ruletu sve izgubili znaju
najbolje kako je to imati pa nemati. Ipak, doživeli su nešto što neko drugi
možda neće nikada, uživali u tome dok je trajalo i odjednom kao magičnim
štapićem im je to nestalo. Da li su to i zaslužili? Verovatno da nisu, ali
život je nepredvidiv i pun uspona i padova. Obazrivost je bitna, ali ne treba
biti stalno napet u strepnji da će sve možda nestati i kada se to zaista i desi
žaliti zato što to vreme nije iskorišćeno na bolji način. Ne treba biti samo
prolazni putnik, već neko čiji se trag pamti. Tako će se i u nemanju osećati
aura, koja je spremna da pokosi nadošlu nesreću.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ne
može sve teći kao med i mleko, a možda je tako i bolje jer nismo ni svesni naše
snage ili kukavičluka sve dok se ne desi problem sa kojim treba da se borimo.
To nam pomaže da spoznamo sami sebe i vrlo je bitno.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Posle
niza dobrih stvari, kao grom iz vedra neba, odjednom vas udare loše, jedna za
drugom. Iznova i iznova... Taj začarani krug se ponavlja sve dok naša
unutrašnja snaga ne dostigne vrhunac i odluči da je vreme za borbu. Imati
nešto, bila to neka bliska osoba ili pak nešto materijalno i onda sve to
izgubiti se može emocionalno loše odraziti na čoveka. Fragilne osobe mogu pasti
u depresiju, jake osobe se nakon tuge mogu podići kao feniks iz pepela i
odlučiti da ih to ne može zaustaviti ka njihovim ciljevima. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Stalno
treba da pozitivno nadograđujemo svoju ličnost i da i kada se i dobro ili loše dešava,
pokažemo svoju najbolju stranu. Imati, pa nemati može biti neminovni razlog da
se kroz godine promenimo, međutim treba da ostanemo dosledni svojim principima.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Estetika
života krije se u tome, u balansu između dobrog i lošeg, a na nama samima je da
odigramo tu životnu igru na najbolji način i izađemo kao pobednici.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-81579916519762670792016-12-10T14:16:00.001+01:002016-12-10T14:16:38.010+01:00Dani naše mladosti <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-pZ75KzNJ5V8/WEwAMVpzx0I/AAAAAAAAEZM/oDesa36vbPExtmk3-9StIzCPhReaQSqmgCLcB/s1600/asssss.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://2.bp.blogspot.com/-pZ75KzNJ5V8/WEwAMVpzx0I/AAAAAAAAEZM/oDesa36vbPExtmk3-9StIzCPhReaQSqmgCLcB/s1600/asssss.jpg" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Stari
nam govore da je detinjstvo najlepše doba, da smo kao deca bezbrižni i
oslobođeni raznih problema i da treba da uživamo u tom periodu koliko god
možemo, jer kada odrastemo sve je teže. Mi im ne verujemo i žurimo da uđemo u
taj čudesni svet odraslih, a ni sami ne znamo da su i te kako bili u pravu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Istina
jeste da je mladost jedan divan period koji nam ostavlja mogućnost da
istražujemo sve oko sebe, nas i druge ljude. Taj prelazni period može biti
težak, ali je ipak naš put ka spoznavanju svega i zato ga treba iskoristiti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Mi,
mladi treba da se zauzmemo za to da nam sadašnjost bude dostojna budućnosti, da
ispravimo greške koje su možda prethodne generacije napravile, ali i da
beskrajno uživamo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Danas
je vreme na ceni, ali ipak ne dovoljno jer mnogi zaboravljaju da ga iskoriste na
pravi način misleći da ga ima dovoljno za sve. Život brzo prolazi i treba imati
u vidu to da se kasnije dosta vremena provede na poslu, sa porodicom i da je
sloboda praktično luksuz. Želiš živeti život kao čovek? Moraš prvo raditi kao
da nisi jedan. Zato mladost treba da nam bude ispunjena lepim uspomenama da smo
nekada preživljavali i živeli razne ludorije kojih se sada sećamo kroz slatki
smeh. Kada smo mladi, puni smo elana, spremni za nove poduhvate, jednostavno
imamo dovoljno energije za sve što život baci na nas. Polako spoznajemo sve
mnogo bolje, upoznajemo različite osobe koje nas nauče da postoji i ono loše i
dobro u ljudima. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Dani
naše mladosti treba da budu ispunjeni novim iskustvima, raznim događajima koji
nas obeležavaju i vajaju u stasalu, odraslu osobu, prijateljima koji će biti tu
i posle mnogo, mnogo godina, ljubavlju koja nas uvodi u procvat te mladosti. <o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Kada
smo mladi mi učimo, upijamo i pravimo, a kasnije to znanje upotrebljavamo da
razumemo stvoreno. Krucijalno je da nam to obezbeđuje da ostvarimo sve snove
kojima se nadamo i ka kojima stremimo. Mladost nas uči tome da je naša starost
zahvalna što smo je proživeli. Zato, živimo je punim plućima.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-49995969887122781212016-12-04T17:05:00.000+01:002016-12-04T17:05:50.528+01:00Biti uspešan u životu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-M9B0x99vKRg/WEQ-2MxqkeI/AAAAAAAAEYw/-z4i8UTYBhIxRCA9aGjvmCW5lJ9d3nX-gCLcB/s1600/asddd.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="214" src="https://1.bp.blogspot.com/-M9B0x99vKRg/WEQ-2MxqkeI/AAAAAAAAEYw/-z4i8UTYBhIxRCA9aGjvmCW5lJ9d3nX-gCLcB/s320/asddd.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Slušajući
o drugim uspešnim ljudima me inspiriše da isto tako i ja budem jednog dana na
toj listi. Volim slušati priče o ljudima koji su svojom voljom i napornim radom
bez ičije pomoći uspeli raditi i baviti se baš onim što žele. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Svakom
čoveku je uspeh individualna stvar i ono što se meni čini uspešnim, nekome neće
i obrnuto. Što je sasvim u redu, jer bilo bi monotono da svi isto razmišljamo.
Luksuzna kuća je nekome san, zdravlje je bolesnom jedina želja, dobar posao i
završena škola je nekoj osobi glavni cilj. Ne može se sa preciznošću reći za
nekoga da nije uspeo u svom životu samo zato što naša načela nisu ista. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Brinuti
o tome da li je neko bolji od nas u određenoj oblasti neće nam doneti mir, već
samo uzrujanost i nervozu, pa tako nećemo pokazati svoj potencijal i
razmišljajući o onome šta je druga osoba napravila propustićemo možda naš voz
za dobru priliku. Po mom mišljenju, biti uspešan, znači ne obazirati se na
druge ljude jer uvek će biti neko ko je iole brži, bolji ili pak pametniji,
nego je potrebno dati svoj maksimum. Trud može nadvladati talenat. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Uspeh
je nešto što definitivno svi žele, ali ne mogu ga svi ni imati jer dosta ljudi
ima tendenciju da prerano odustane od nečega, da nečemu ne da šansu... Nije, po
mom mišljenju luksuz neki uspeh, mada nekome možda znači. To znači da
zarađujete dobro, ali da biste to uspeli morate opet dosta da se pomučite, ako
već niste iz porodice bogatih. E, to je uspeh. Neodustajanje. Konzistentnost.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS"> Ključ je donekle i verovati u sebe, da to
možete i morate. Kada posle nebrojeno puta padnete, treba da ustanete. Teško
je, ali možda je to i čar života. Ne može nam svima biti sve servirano baš kako
želimo, a tako je i bolje. Naposletku, život je zanimljiviji kao takav.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-84584187936689539002016-11-25T12:22:00.001+01:002016-11-25T12:22:20.695+01:00Savremeno doba i internet<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-ZBA47hD3x-w/WDge50G2CtI/AAAAAAAAEYY/J4RvCDGR5FcZt1xxKM8M_h5NL2pX_1Z5gCLcB/s1600/asd45555.gif" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="167" src="https://1.bp.blogspot.com/-ZBA47hD3x-w/WDge50G2CtI/AAAAAAAAEYY/J4RvCDGR5FcZt1xxKM8M_h5NL2pX_1Z5gCLcB/s320/asd45555.gif" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Zadubljena
u stari, crno-beli film iz pedesetih godina prošlog veka, često se zapitam da
li ja pripadam ovde, ovom modernom dobu. Sve se tako brzo dešava, a godine samo
lete donoseći sa sobom nove generacije koje drugačije razmišljaju i postupaju
od svojih predaka.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Kada
bih morala da kažem jednu stvar koja me asocira na vreme u kojem živimo
trenutno, bez sumnje bih rekla da je to internet. Modernizacija novog doba
ostavlja mnoge mlade umove bez dovoljno potrebnog znanja jer se više nego ikad
razmišlja o društvenim mrežama. Iako se na internetu mogu pronaći razne,
korisne informacije, većina ljudi ga koristi za razbibrigu od svakodnevnice, pa
se može desiti da mnogo njih i pretera u tome. U svemu treba imati mere, pa
prema tome i u korišćenju interneta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ipak,
koliko nešto može biti loše toliko može biti i dobro. Informacije koje se šire
mogu nam biti od važnog značaja, a naše mišljenje o nečemu ne moramo sklapati
od strane samo jednoog izvora, već više njih.
Različitost i biranje tačno onoga što želimo pročitati, naći ili videti
je jedna od dobrih strana interneta. Nema
sumnje da je ovo doba ovekovečeno njime.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Mnogo
je toga što bi se moglo promeniti, ali ipak postoji jedno pitanje koje mi ne da
mira, a to je: Da li mi stvarno postajemo zavisni od interneta i društvenih
mreža? Ne mogu, a da se ne zapitam koliko ljudi ima stvarnog, pravog prijatelja
koji je zapravo tu za njih u lošim situacijama koje im život donese? Koliko
njih živi život kakav želi, a koliko njih lažira taj glamur?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Sumornost
savremenog doba leži, možda baš u tome, u tolikoj posvećenosti beznačajnim
slikama i statusima, bezvrednim stvarima, dok život prolazi... I dok se
osvrnemo, bićemo stari, bez puno uspomena koje bismo mogli ispričati svojim
potomcima.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Prošla
me vremena zato više privlače i možda je na svakome od nas da poradi na tome,
na tim promenama...<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-83002658919235234922016-11-17T19:18:00.000+01:002016-11-17T19:18:06.630+01:00Prozor<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-6ZeMQUwMOoQ/WC30WTZG_WI/AAAAAAAAEYA/xPGoNjax8jc6bvCmWYn5sC_H74vVDTTqgCLcB/s1600/prrr.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="242" src="https://2.bp.blogspot.com/-6ZeMQUwMOoQ/WC30WTZG_WI/AAAAAAAAEYA/xPGoNjax8jc6bvCmWYn5sC_H74vVDTTqgCLcB/s320/prrr.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Prelazim
prstima preko stare i oronule zavese, a zatim je naglim pokretima povlačim.
Kroz prašnjavi prozor bljesnula je svetlost popodnevnog Sunca. Ovaj prizor
nisam odavno videla... Toliko dugo nisam bila ovde i sve se tako promenilo.
Kažu da vreme prolazi brzo, ali nisam ni imala sumnje da to može biti ovoliko
brzo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Moje
naborane, pegave šake brišu tanku prašinu koja pokriva delove kvake, otvaraju
ih, a ja polako ulazim u moj mali svet koji sam tako volela dok sam bila
mlada... Uspomene me vraćaju na bezbrižne godine i pogled na ulicu mog
detinjstva. Čujem glas svoje bake koja me sa tog prozora doziva i kaže da je
ručak gotov. Trčim sa ulice pravo do tog dela kuće, jer tu nam se nalazila
trpezarija. Osećam miris sveže ispečenog hleba i divne hrane koju je samo ona
umela da spremi. Dolazi i ostatak porodice i tako, uz smeh, neobavezno pričamo
o stvarima koje su se izdešavale... Ne čujem ih više, već kroz otvor posmatram
ptice, letnji povetarac, našu prirodu. Kad-kad se čuju i automobili koji prolaze,
ali nema ih puno... Možda ovo toplo vreme smeta i tim ljudima i možda i oni
više vole da sede kod kuće i pričaju sa svojom porodicom nego da se voze negde.
U svom tom razmišljanju, prekide me bakin glas koji je govorio da imamo goste
koji će doći večeras.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Prozor
je sada skroz otvoren i do ulice se čuje se glasni grohot ukućana, priče se
pričaju,a one koje su već odavno ispričane svoj put opet pronalaze do nas i
uspomene oživljavaju kroz našu mimiku. Zvezde se, kroz ovaj veliki otvor vide
jasno, a njihov me oblik fascinira. Deca i njihovi roditelji trče, jer počinje
kiša. Polako, ona postaje sve krupnija, a moja baka zatvara prozor i tako se
kiša sve slabije i slabije čuje... Za njom odlaze i naši gosti. Zagledana u
daljinu, pomislih: „Šta ako počnu padati zvezde?“ Ma nema šanse... Prepuštam se
zemlji snova.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ah,
te dečije misli. Tako slatke i bezbrižne. Vratih se jednim dodirom na ovaj,
sada, već stari prozor u moje mlado doba i tako se počeh smejati sama sebi.
Bože dragi, o čemu sam ja razmišljala... Kao da je vreme stalo u tom trenutku.
Čujem jedan majušni glasić, koji me je dozivao. Da, to mene doziva moje malo
čedo, moja unuka, koja je trčkarala okolo. Sat otkucava šest sati, a ja odlazim
da joj kupim jedan od njenih omiljenih obroka. Još jednim pokretom prelazim
preko njega, moje mladosti, a onda polako odlazim. Lepo je imati prošlost i
vratiti joj se, pa makar na trenutak i podsetiti se da sam i ja jednom davno
bila tako mala, baš kao i ona. Sada te uspomene cenim više nego ikada.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-84031517004505705092016-11-14T22:11:00.000+01:002016-11-14T22:11:13.494+01:00Lik Sofke u „Nečistoj krvi“<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-6Lfasm4iu-o/WCoobL87LcI/AAAAAAAAEXo/9ZUu479dgjEfpVDWv71h0wwGJ-mBkYtswCLcB/s1600/asdf45.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://1.bp.blogspot.com/-6Lfasm4iu-o/WCoobL87LcI/AAAAAAAAEXo/9ZUu479dgjEfpVDWv71h0wwGJ-mBkYtswCLcB/s320/asdf45.jpg" width="211" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Mlada
junakinja Sofka je pravi primer ugašene i propuštene mladosti. Pokušavajući da
svima ugodi, ona na tom putu gubi sebe, a želje i misli drugih ljudi stavlja
ispred svojih. Zbog toga se njen život završava onako kako nikada nije želela,
tragično. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Zbog
svojih slavnih predaka, bila je nadaleko poznata, a kako je vremenom stasala u
devojku i svakim danom bivala sve lepša ta njena lepota dosegla je granicu onog
trenutka kada joj je otac doveo prosca.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Sofka,
koja se do tada već pomirila sa tim da lepše devojke od nje trenutno nema, koja
je sve ljude gledala sa visine smatrajući da joj nisu dorasli i koja je mislila
da je drugačija od njih, sada vidi da joj je sudbina ista kao svim tim
nesrećnim devojkama.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">U
suštini, Sofka je jedna veoma mlada, lepa i inteligentna devojka koja uživa u
samoći. Njena samoća pomaže joj da istraži svoje najdublje misli i telo. Takvo
ponašanje, međutim, nije bilo tipično za devojku tog vremena.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Iako
se ona čini i pomalo uobraženom, ipak je i ona žrtva ljudske pohlepe i
patrijarhalne sredine u kojoj odrasta. Ta sredina nameće svoja pravila i svaki
čovek je zasebna žrtva, ali svi to duboko skrivaju ne dozvoljavajući ničemu da
ispliva na površinu. Na svoju dušu, lice i telo oni stavljaju masku sreće, pa
tako i Sofka, ne dopuštajući svetu da vidi tugu kroz koju ona prolazi. Sve to
kazuje da je ona veoma hrabra, ali i osećajna devojka koja zazire od mišljenja
okrutnog sveta koji je okružuje. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Njena
hrabrost, a možda ujedno i ludost dosegla je granice onog trenutka kada je
dobila prve batine. Iako je sve to stojećki istrpela, to ostavlja posledice na
njeno mentalno zdravlje. Sve što se izdešavalo uništilo je mladu Sofku i njenu
lepotu, sisajući iz nje i poslednju kap života. Njena sudbina nikoga ne
ostavlja ravnodušnim i zbog tragične priče mnogi je poistovećuju sa Anom
Karenjinom. <o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Mlada
i jedra, puna želja, ona nije doživela fatalnu ljubav kojoj se nadala. Umesto
toga, život joj je priredio potpuno drugi scenario koji nije očekivala.
Čitaoca, njen lik može da nauči tome da mladost i lepota nisu sve u životu, ali
i da ponekad treba da cenimo sebe i da poslušamo svoje srce, bez obzira na
mišljenja drugih ljudi. Voleti sebe,
više nego što drugi očekuju ponekad i nije tako loše. <o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-86774779366613813862016-11-13T11:08:00.001+01:002016-11-13T11:08:37.551+01:00Kako se možemo boriti protiv nasilja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-7SrrVDKXZ-8/WCg7mf50DlI/AAAAAAAAEXY/NcMMpiFjVMU0MZPv1rR2p1nK-gp_pKdcACLcB/s1600/asdasd.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="190" src="https://2.bp.blogspot.com/-7SrrVDKXZ-8/WCg7mf50DlI/AAAAAAAAEXY/NcMMpiFjVMU0MZPv1rR2p1nK-gp_pKdcACLcB/s320/asdasd.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">U današnjem svetu, naši životi su prepuni vestima o nasilju različitog
oblika, kao što je nasilje u porodici, maltretiranja u školi i na radnom mestu,
nasilje nad ženama i decom i razne druge vrste nasilja. Svaki dan, mediji bruje
o raznim ubistvima koja se dešavaju kod nas i u svetu, o zločinima koji
normalnom čoveku okreću utrobu naopako, o raznim pakostima koje ljudi mogu da
urade. Zapitam se, da li su to isti ljudi kao i mi, od krvi i mesa? Ako jesu, kako
je moguće, da tako različito razmišljamo?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Zašto ljudi to rade? Zašto neki ljudi imaju potrebu da fizički ili
psihički napadaju slabije od njih, jer zna se da takav, slobodno ga mogu
nazvati slabić, neće napasti nekog svog kalibra ili još gore, nekog ko je jači?
Po mom mišljenju neki ljudi se rode takvi, oni jednostavno vole krvave bitke,
vole razne loše stvari, međutim ima i onih ljudi koji imaju traume iz
detinjstva, pa zbog toga svoj bes iskaljuju na nedužnim žrtvama. Ni jedno, ni drugo ne opravdavam. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Nasilnici su skloni da zloupotrebljavaju ljude koji su iole drugačiji od
njih, na primer nekog siromašnog čoveka mogu napasti samo zato što nema stvari
kao što oni imaju ili, pak, možda zato što ih podseća na prošlost, koju tako
žarko žele da zaborave i sećanja na nju da nestanu. U bilo kom obliku nasilja je slična
situacija. Ako je žrtva drugačija, imaće posla sa ljudima kojima to smeta.
Možda takvi ljudi i uživaju u povređivanju drugih... Psiha je čudna stvar.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="DE-AT">Naše pravo je da kao građani ove zemlje budemo zaštićeni, ali teorija
nije isto što i praksa, pa tako ponekad zakon nije na našoj strani. Kada bismo
bili malo složniji, mogli bismo da pobedimo tu bedu naše zemlje, ali se mnogi
ljudi što iz straha, što iz nebrige preterano ne zanima za to. Oni se unezvere
na nekoliko minuta, posle pročitanog članka u novinama da je muž ubio svoju
suprugu iako su živeli u skladnom braku, ali na putu ka poslu zaborave potpuno
na to. „Nije to moj problem“, je česta uzrečica šćućurenih ljudi u svoj mali
život. I ne mogu ih kriviti, život je tako brz i ponekad ni oni nemaju vremena
da razmišljaju o svemu tome, ali ipak, to je jedan veliki problem današnjice
koji treba da bude rešen, a može samo uz nas, dobre ljude koji još uvek znaju
da vrednuju kako svoj tako i život jednog nedužnog stranca.</span><span lang="SR-LATN-RS"><o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-13060900451121216742016-11-11T20:37:00.001+01:002016-11-11T20:37:56.957+01:00Ima nečeg divnog u tome što se živi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Kada čovek tone sve dublje i dublje u
vrtlog života, obuzmu ga crne misli i razne slutnje. Glasovi u glavi puštaju
svoje korene po njegovoj duši govoreći mu da nije dovoljno dobar za nešto, da
ne zaslužuje da živi. Ipak, jedan tanani, mali glasić mu šapatom govori da će
sve biti u redu, da ga uhvati za ručicu i ne pušta. Do čoveka je, ipak,
da li će prebroditi crne dane i ponovo biti srećan.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Sve je to ciklus života, dobro i loše se
neprestano smenjuju, međutim pogled na to što se dešava oko vas ili vama je ono
što vas čini optimistom ili pesimistom.
Po mom mišljenju, jako je važno svom preostalom snagom gurati napred, pa
čak i kada čoveku nije ni do čega. Zašto je važno? Zato što je život baš to,
sklad pozitivnog i negativnog i šta god loše da se desi bitno je verovati da
ima izlaza za sve.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Strah, bol, depresija i ružni događaji...
Sve je to individualno za jednog pojedinca i svako se duračije ponaša u datoj
situaciji. Ne može se od svakog očekivati da bude uvek hrabar, ali se može
očekivati da se ta osoba ne preda, da da sve od sebe i pređe preko svega, bilo
to malim ili krupnim koracima, to i nije bitno, važno je uspeti u tome.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ključ za to bi možda bilo naći nešto u
čemu uživa, čemu se u potpunosti predaje telom i dušom i zbog čega će u
narednom periodu zahvaljivati sebi što ga nije savladao strah. Možda je ponekad
čar i u tome što se ne može sve lako imati, već treba rad, trud i strpljenje,
zato se tako nešto puno više ceni.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Da li ima išta lepše nego pronaći nešto što
nas ispunjava i shvatiti da je život vredan toga, a ponekad čaki i mali momenti
mogu biti dragoceni. Da li bi ceo život trebalo da se svodi na tugu i da
cupkajućim korakom obigrava oko patnje? Naravno da ne, jer život je nešto mnogo
više i lepše od toga. Svakog dana, ljudi treba da pokušaju da shvate tu
značajnu tajnu života, jer on ne mora uvek biti nešto puno tame i negativnosti,
već, naprotiv, putovanje na čijem će
kraju ipak biti srećni što su ga proživeli.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-40043857524192082842016-11-10T17:04:00.001+01:002016-11-10T17:04:04.836+01:00Daljine i nepoznati prostori su moja neprekidna čežnja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Svaki
deo sveta nosi svoju jedinstvenu priču koja se prepričava godinama unazad i
prenosi s kolena na koleno. Svaka kultura ima svoje karakteristike, obeležja i
naravno ljude koji to neguju vekovima i iznose na svoj način. Razmišljajući o
tome, u meni se javlja želja da to jednog dana vidim i osetim.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Kao
što bih volela da posetim velike gradove i uživam u njihovoj veličini, bojama i
svetlima koja noću još više dolaze do izražaja, brzini koja ih prati i
pogodnostima koje samo takvi moderni gradovi pružaju, tako bih volela i da
udišem čist vazduh sa nepristupačnih i nepokolebljivih planina, da probam
domaću hranu iz svih krajeva sveta i da se šetam kroz mirisne vrtove pune
egozičnih biljaka. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Putovanja
su moja velika strast, a široka prostranstva i daljine me privlače jer postoji
toliko toga lepog na ovom svetu što nisam iskusila, a volela bih. Različitost
običaja, kulture i prirode je ono ka čemu težim. Ne želim da svoj život
provedem na jednom mestu i da svaki dan radim iste, monotone stvari, već želim
da ga provedem uz avanturističke doživljaje pune divnih uspomena koje ću moći
da prepričavam unucima uz topao čaj pored kamina. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Ne
mogu da se odlučim za jedno mesto i mislim da nikada neću moći jer postoji
toliko plaža, gradova, divlje prirode i istorijskih zdanja koje bih želela da
posetim.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR-LATN-RS">Sve
moje čežnje za dalekim i nepoznatim
prostorima proizilaze iz tog slobodnog
duha koji želi da luta svetom bez neke obaveze koja zahteva prisustvo, već
jednostavno želi ovo dato vreme na
Zemlji proživeti na najbolji, mogući način
i zaista se nadam da ću uspeti da
posetim sva prekrasna mesta i da ću se na kraju svog životnog puta svega sećati
sa grohotom.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-21726684012118246352016-05-06T21:48:00.000+02:002016-05-06T21:48:05.232+02:00Planeta nije izvan nas<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br /><br />Surovost je ono sto ovaj zivot cini stvarnim. Jer zivot je surov i prljav, cesto lose osmisljen i kratak, nekako pun lazi i prljavstina koje skoro niko ne cisti. Da je to bar ulica koju mozemo srediti i potruditi se oko nje, ali nije. Sudbinu naseg zivota ne odredjujemo mi, ali o sudbini nase planete mozemo odlucivati i promeniti je ako zelimo.<br /><br />Trceci ulicom kao dete zelela sam da ta ulica izgleda drugacije. Kako sam rasla, shvatila sam da u zivotu skoro nista nije onako kako zelim da bude, ponekad sam pustila koju suzu, ali sam se uvek trudila da nesto promenim. Tesko je islo, jer u zivotu je tesko ici sam protiv svih. Pitala sam se zasto sve mora biti tako, zasto ljudi ne menjaju nesto zajedno, zasto su svi usamljeni i zure, zasto idu automobilima na posao, a ne biciklima? Zasto cigarete bacaju pored klupica i zasto su trotoari izlepljeni zvakacim gumama? Zasto su kante polomljene, a parkovi puni smeca? Previse pitanja na koja malo ljudi da iskren odgovor. Ljudi su lenji i ne zele da se potrude, ne zele da svoje zdravlje stave na prvo mesto, da svoju planetu sacuvaju, i hodaju cistim ulicama i parkovima punim cveca i sveze trave, misle da ce otezati sebi zivot ako ustaju malo ranije za posao kako bi isli pesice ne zagadjuci vazduh saobracajem.<br />Dragocenost koju imamo ne umemo adekvatno da cuvamo, uvek je lakse zagadjivati okolinu nego voditi racuna o njoj. Planeta nije izvan nas, mi smo izvan nje. Mi smo ti koji zive i razmisljaju, mi smo ti koji odlucuju. Nase odluke su vazduh i hrana od kojih planeta zivi.<br />Posmatrajuci globus, okrecuci stepen po stepen, shvatila sam da je planeta jedna sarena loptica koja je zanimljiva i raznolika, a opet potpuno ista svuda. Ne postoji nijedan ugao, nista sto odredjuje granicu ili ivicu bilo cega, ne postoji bas nista sto ne izjednacava ljude. Ali pogledom na neku naucnu sliku, shvatam da je taj globus odvano napravljen i da nasa planeta vise nije tako sarena, puna veselih boja. Shvatam da je tacno samo to da su svi ljudi po svetu isti kada je u pitanju jedna cinjenica: ne brinu o loptici zahvaljujuci kojoj postoje. Kad bismo svi vodili brigu i postavali odredjena pravila, mozda ne bismo uspeli da povratimo boju te lopte i izjednacimo je sa bojom na globusu, ali bismo mogli da je zaustavimo i ne potamnjujemo jos vise. Te boje su boje nasih zivota, boje vazduha koji udisemo i stetnih materija koje unosimo u organizam. Hranu zagadjujemo svojim ponasanjem koje je drsko i bezobrazno prema planeti. Vodu, bez koje ne mozemo da zivimo, zagadjujemo i ne cenimo vise nego bilo sta drugo. Koliko puta bacimo smece u reku, cigaretu ugasimo u casi vode? Koliko puta bacimo papir pored kante jer je „tesko“ baciti u kantu.<br /><br />Bitno je apelovati na ljude kako bi odrzavali cistocu svog grada, drzave, ali cesto neuspesno. Jer danas su ljudi navikli da zive brzo i nezdravo, bitno im je da imaju sve sto im je potrebno i misle da su za cistocu grada zaduzeni samo ljudi koji rade tamo. Ne razmisljaju o tome da su oni ti koji takodje zive na ovoj planeti koja nije izvan nas, ne misle na to da smo mi izvan nje i da smo mi zaduzeni za njeno ocuvanje. Potrebno je samo da se ponasamo onako kako bi trebalo svi da se ponasaju, bez obzira na to sta rade ljudi oko nas, jer nikada necemo postici nesto ako gledamo na druge. <br />Ako mi budemo bas ti koji ce poceti da brinu o ocuvanju i cistoci planete, mozda se drugi ugledaju na nas i na taj nacin dokazemo da smo mi planeta i ceo svet.<div>
<br /></div>
<div>
<b><br /></b></div>
<div>
<b>By Prokic Jelena</b></div>
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-64009631719677995712016-05-06T21:46:00.004+02:002016-05-06T21:46:56.712+02:00Ceznem da ti kazem<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br /><br />Davno je bilo. Ne seca se toga skoro niko. Ne govori se o tome bas mnogo. Jer ljudi misled a ce cutanjem zatrpati bol,d ace cutanjem sve prestati,I d ace mozda tim tihim molitvama sve vratiti. <br /><br />Pisem ti,jer ceznem da ti kazem puno stvari. Skoro svakog dana te pomenem,samo da u glavi pomislim da sit u,kad opet vidim d ate nema. Nocu te sanjam,znas,onako srecnu,zadovoljnu,punu zivota,ljubavi,harizme,sanjam te lepu,sa onim neodoljivim osmehom na tom blistavom licu. I onda,ceznem da ti kazem da te volim,das am sasvim srecna,ceznem da ti cujem pitanja o njemu I da vidim osmeh na tvom licu zbog moje srece. Zelim da cujes sta,sta mi se sve dogadja,da me samo zagrlis dok placem, I kao uvek dok si bila sa mnom,obrises suze sa mog lica. Ceznja,ceznja me ponekad ubija,ali secam se svih tvojih reci,I nikada kao sada mi nisu bile jasnije reci : “Strpi se,dobices tortu,zamisli kako je kada nesto vazno cekas I dok si ziv ne dobijes”. A,cekam te,sad ate cekam,skoro svakog trenutka pozelim da ti cujem glas. Ulepsala si mi svaki dan,obozavala sam te. Ohrabrivala si me I onda kada padnem govorila si mi da ustanem sa sirokim osmehom I da ta arnica ne boli toliko da bih plakala,jednom si rekla : “Ne placi,place se samo za onim zbog cega te srce zaboli I za onim sto volis,a vise nemas”,I sada placem. Placem,ne umem vise da stegnem zube I zadrzim bol,jer srce boli a tebe nema. I,gde si ? Gde se nalazi taj oblak,to nebo na kom si ti ? Ne vidim te. A tako ceznem da ti kazem d ate volim. Toliko toga smo zajedno prosli,a toliko bitnih stvari prodje bez tebe. I sada,kada po prvi put u zivotu osecam pravu ljubav,kada sam po prvi put bezbrizna sa nekim,zelim tebi da kazem,I cujem tvoj savet. Sada u ovom trenutku kada zelim da te zagrlim I kazem ti koliko mi trebas,secam se onog tobogana sa kog sam se bojala da se spustim dok ti nisi stajala ispred I rasirila ruke,kako bi mi ulila sigurnost. Ceznem a znam,da ne mogu. Da me mozda I cujes,ali kako da ti odgovorim. I,zato ti pisem,jer ti si neko ko me je s ljubavlju naucio da to radim. Svi treuntci u kojima si mi nedostajala ne mogu stati na jedno,pet sto papira,jer se retko kojim recima opisuje. A,toliko toga ima da cujes I puno je dogadjaja kojima bi se smejala. I,juce sam te sanjala,a znam da cu I sutra. I sinoc sam te se setila,I veceras cu ponovo. I znam da ce to da traje tako. I nista nece da se smanji I nista nece da se zaboravi. Ni cutanjem,ni suzama,ni recima,jer ljubav prema tebi je ogromna,ceznja d ate vidim da ti govorim o problemima ,strah da je vecno ustvari predugo,nista te nece baciti u zaborav. Ceznem da ti kazem : “Volim te I nedostajes mi”. A zbog toga te ceznje,ta ljubav vise raste.<br /><br /><br /> <br /> By Prokic Jelena</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-14644084650558326782016-04-17T12:59:00.000+02:002016-04-17T12:59:42.122+02:00Život.......<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-xrevkD9Aiy4/VxNslpOm-GI/AAAAAAAAEMU/B2P6yYrWMSoRABsrzRDfeUN5Q2bBCRJ8wCLcB/s1600/z.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://2.bp.blogspot.com/-xrevkD9Aiy4/VxNslpOm-GI/AAAAAAAAEMU/B2P6yYrWMSoRABsrzRDfeUN5Q2bBCRJ8wCLcB/s320/z.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />Živiš u malom mestu velikih pravila... odvojen od sveta, svega bitnog, svega onog čemumisliš da bi trebalo od rođenja da pripadaš... i svakim danom ti u glavi odjekuje misao oslobodi, slika bezgraničnih prostranstava čiste lepote morskog plavetnila, to dobro poznato osećanje l za kojim svi težimo, miris prolećnog vazduha koji te prožima i uvlačiti u kosti tu želju za nećim većim, od samog života, od svega što je tvom malom svetu poznato, nečeg novog, neistraženog, te daljine koja te doziva svojim izluđujućim glasom,stvara nemir u duši, čini da ti telo drhti u nemirnoj prolećnoj noći, želiš izaći iz tog krugau kojem si zarobljen ceo život, konvencionalnosti mišljenja i ponašanja istih osoba, težnjika nečem neprirodnom što ispunjava te male oblike, siluete što žive po tuđim pravilimanesvesne svojih želja, koje te svojom mnogobrojnošću zatvaraju u kavez svojih načelakoje čine taj svet u kojem živiš, pokušavaju da ugase tu iskru u tebi koja te guši, tera te dase nemino vrtiš po tom kavezu očajnički želeći napolje, satima gledaš u noć i razmišljaš osvemu onome što nećeš videti, dok osećanja gore u tebi, bol u grudima polako raste dok ne postane nesnosan, prepuštaš se tom ludilu, tom nemiru, kovitlacu osećanja, nemoćanda se izboriš sa svojom željom da učiniš ono što niko nije, da proživiš život, da posegnešza horizontom, da se prepustiš noći i iskri koja sve jače i luđe gori tvojim telom, u daljinikroz maglu vidiš taj svet, svet gde prolećni vazduh ne boli nego ispunjava, svet slobodeduha, obećane ljubavi i nezamislivog pojma istinske sreće, letiš kroz njega želeći daokusiš sve njegove čari i na kraju se prepustaš savršenstvu tog raja do kojeg te je doveotvoj san o slobodi. Taj delić sekunde kada si dotakao savršeno na kratko te prožima ismiruje tu iskru u tebi, ali ne zadugo... tvoj duh želi još da putuje, ali je nemoćan da izađeiz kaveza u koji su ga zatvorile utvare stvarnog sveta. On se bori danima, nedeljama,godinama, sve dok tvoja mladost ne uvene, tvoj san o slobodi ne umre i ta iskra sekonačno ugasi prepuštajući tvoj umorni duh zverima izveštačenog društva koje ga lagano proždiru i likuju jer su napravile još jedan korak dalje od života..</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-17282287532608912112015-10-17T14:24:00.001+02:002015-10-17T14:25:05.584+02:00Sami biramo svoje puteve<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-RbJWt-R2cH4/ViI933SgsyI/AAAAAAAAEKI/Nz_siqNWR6E/s1600/ssmp.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="http://2.bp.blogspot.com/-RbJWt-R2cH4/ViI933SgsyI/AAAAAAAAEKI/Nz_siqNWR6E/s320/ssmp.png" width="320" /></a></div>
<br /><br />Sami biramo svoje puteve. Sami, u moru nadanja i razočarenja, radosti i bola, sete i sreće... Naše sopstvene misli su jedina stvar koja nas uvek prati, a naš karakter deli dobre i loše.<br /><br />Ponosna sam, ohola i oštra. Tu masku nosim otkad znam za sebe. Nosim sa sobom etiketu nedodirljive i nedostužne, a upravo je ta etiketa suprotnost mojim mislima, mislima koje zadržavam u sebi. <br /><br />Umem da se radujem lepim stvarima, umem da se smejem bez razloga, divim dobrim ljudima, plačem uz film ili knjigu... Umem da budem romantik, veliki humanista i osoba koja je uvek tu, bez obzira na sve. Malo je tih kojih me poznaje baš ovakvu kakva jesam, malo je ljudi koje ovo zna, a još manje onih koji cepaju moju etiketu kad god sam sa njima. <br /><br />Sama sam ovo izabrala za sebe. Previše ljudi je prošlo kroz moj život i upoznalo me, da je sada već kasno da se menjam. Oni koji su kroz moju masku videli pravu mene, oni su tu bili, ostali i ostaće. Smisao života je imati prave prijatelje, oni su me dušom izabrali, sve ostalo je pogrešno.<br /><br /><br /><b>Sastav iz II godine srednje škole. Marina</b> :)</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4720376130704301483.post-53909569903287746162015-10-15T15:53:00.002+02:002015-10-15T15:53:25.128+02:00Svet je lep kada sanjamo<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-OSzozWigD-w/Vh-vudpMUsI/AAAAAAAAEJ8/W7rX-Hdx4dw/s1600/blbrr.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="201" src="http://4.bp.blogspot.com/-OSzozWigD-w/Vh-vudpMUsI/AAAAAAAAEJ8/W7rX-Hdx4dw/s320/blbrr.png" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<br />
Masta te ponese, odnese te u neki drugi svet, svet koji tebi odgovara, kakav ti zamisljas.<br />
Svet koji ja sanjam je daleko drugacijiod od realnosti u kojoj zivim. Tu se zaboravljaju svi problemi i muke. Pre svega ljubav, ljubav je tu neki drugi pojam, nema tu varanja, svadje i iskazivanja ljubomore. Tu je sve idealno... Kada se nesto desi bilo dobro ili lose, sklopim oci i odem u moj svet gde vladaju moja pravila. Sva ta patnja, bol, tuga, sreca i radost, sve to je podeljeno sa mojim svetom, svetom koji je u meni, svet koji ja sanjam. Ponekad i budna sanjam, razmisljam kako je sve moglo biti da smo se drugacije ponasali. Ljudi su tu sasvim drugaciji, nisu dvolicni, ne hrane se tudjim bolom, ne zele nikome lose, svi su pozitivni. Sva ta nasmejana lica u mom svetu ulivaju mi vecu snagu da se borim sa stvarnoscu.<br />
Svet je lepsi kada sanjamo, bez obzira sto nekad znamo da nikada nece biti ono sto zamisljamo. Zato sanjajmo svi, jer smo makar tada, u tom kratkom periodu srecni.<br />
<br />
<b>Osmi razred osnovne skole</b><br />
<br />
<br />
</div>
Freddyhttp://www.blogger.com/profile/15711868716569155115noreply@blogger.com0